
Iskon : Dok Gniev Proslosti Navire

Las palabras
1. VETROVI OSVETE
Olovno nebo preteci gleda
Gusti oblaci kriju mu lik
Nad ambisom spusteni veo
Povest mracnu zatvara
Drevne sume bude se
Osveta ne prestaje
Vetrova huk daleko se cuje
Pronoseci poslednji kukavni krik
Kovitlac sto natrulo lisce razgrce
Otkriva reci davno pokopane
Suvo granje puca
Pod tezinom istine
U kamenu
Vetrom usecene sudbine
2. PREDZNAK ODSUDNE NOCI
Glasovi vekova cuju se jasno
Iz bespuca talas sto plavi sve ljudsko
Istice gordo-za milost je kasno
Iz dalekih gora
Sto proklete krise
Spusta se klica jada i pomora
Jarka stihija guta pred sobom
U pepeo pretvara humanu laz
Palih hrastova oganj se siri
Ugarci bice prozeti zlobom
Gde prah ostade
Bednika nestade
Na proslost secanje nikad ne prestade
3. U TAMI... GDE KRAJ BLIZI SE
Sumrak ljudskosti prezrene
Progutane sopstvenom lazi
Na horizontu ceka poziv
Za bitku poslednju
Na planini tamnoj
U gori zaboravljenoj
Crni se mrznja
Sto osvetu doziva
Zaboravu mesta nema!
Gromkim glasom proslost opominje
Skupljeni gnev iz vekova izvire
Oprost stupiti nikada nece
Jedan je put ka konacnom kraju
Milost pognute glave
Kleci pred nogama osvete
4. PREZIR
Secivo hladno dusmaninovo
Nad nejakim vratom bestidno sto stoji
Danak je gorki minulih vremena
Kada stvarnost bese jalovo nadanje
Ophrvan mislju o sveopstoj pravdi
Sto pohotno hrli u duse naivnih
Ne mogase spoznati iskvarenu ljudskost
Poganu tvorevinu otrovnih umova
Zavestanje jednoga-sudbina svih!
Noseni vihorom razvrata iz progonstva stigose
Na drevnome tornju casti pukotinu nadjose
Slabosti njihove u temelje udjose
Iskre ponosa nestadose, koplja se spustise
Junacka gordost pade na kolena
Pocese bledeti slike hrabrih ratnika
Zalud sapat predaka gresnike doziva
Skoncava sveta borba od iskon a
Dok lakoma horda setno uzdise
Jedna se glava prkosno uzdize
Mucki je lavez kerova prokletih
Celjusti njine ponor neizbezni
Copor izdajnika u kleveti rodjen
Iz obesti stvoren, licemerjem zadojen
Hranjen bolom, pojen patnjom
Zaogrnut plastom satkanim od zla
Pljunuce lice novoga sveta
I otici casno put vecnoga sna
Ruka trznu, celik sevnu
Talas ledeni zapljusnu telo
Hladno truplo odnece zaborava reka
Al' ponos i prezir zivece naveka!
5. BEZDAN
(no lyrics available)
6. POMOR
U plamenu
Sto besno se siri
Slomljeni vapaji traze svoj kraj
Zalud prekor gresaka svojih
Zalud priznatih poraza bol
Patnja beskrajna prozima vecnost
Osuda svih sto mislise tad
Da snaga prokletih dovoljna je
Gorucih suma sjaj
Gnev iskonski priziva
Poslednji sumrak prekriva ljudskost
Poruka kasno shvacena je
Izdanci potonji laznoga roda
Venu pred gnevom prirode
7. PUT KA NEZNANOM
(instrumental)
Olovno nebo preteci gleda
Gusti oblaci kriju mu lik
Nad ambisom spusteni veo
Povest mracnu zatvara
Drevne sume bude se
Osveta ne prestaje
Vetrova huk daleko se cuje
Pronoseci poslednji kukavni krik
Kovitlac sto natrulo lisce razgrce
Otkriva reci davno pokopane
Suvo granje puca
Pod tezinom istine
U kamenu
Vetrom usecene sudbine
2. PREDZNAK ODSUDNE NOCI
Glasovi vekova cuju se jasno
Iz bespuca talas sto plavi sve ljudsko
Istice gordo-za milost je kasno
Iz dalekih gora
Sto proklete krise
Spusta se klica jada i pomora
Jarka stihija guta pred sobom
U pepeo pretvara humanu laz
Palih hrastova oganj se siri
Ugarci bice prozeti zlobom
Gde prah ostade
Bednika nestade
Na proslost secanje nikad ne prestade
3. U TAMI... GDE KRAJ BLIZI SE
Sumrak ljudskosti prezrene
Progutane sopstvenom lazi
Na horizontu ceka poziv
Za bitku poslednju
Na planini tamnoj
U gori zaboravljenoj
Crni se mrznja
Sto osvetu doziva
Zaboravu mesta nema!
Gromkim glasom proslost opominje
Skupljeni gnev iz vekova izvire
Oprost stupiti nikada nece
Jedan je put ka konacnom kraju
Milost pognute glave
Kleci pred nogama osvete
4. PREZIR
Secivo hladno dusmaninovo
Nad nejakim vratom bestidno sto stoji
Danak je gorki minulih vremena
Kada stvarnost bese jalovo nadanje
Ophrvan mislju o sveopstoj pravdi
Sto pohotno hrli u duse naivnih
Ne mogase spoznati iskvarenu ljudskost
Poganu tvorevinu otrovnih umova
Zavestanje jednoga-sudbina svih!
Noseni vihorom razvrata iz progonstva stigose
Na drevnome tornju casti pukotinu nadjose
Slabosti njihove u temelje udjose
Iskre ponosa nestadose, koplja se spustise
Junacka gordost pade na kolena
Pocese bledeti slike hrabrih ratnika
Zalud sapat predaka gresnike doziva
Skoncava sveta borba od iskon a
Dok lakoma horda setno uzdise
Jedna se glava prkosno uzdize
Mucki je lavez kerova prokletih
Celjusti njine ponor neizbezni
Copor izdajnika u kleveti rodjen
Iz obesti stvoren, licemerjem zadojen
Hranjen bolom, pojen patnjom
Zaogrnut plastom satkanim od zla
Pljunuce lice novoga sveta
I otici casno put vecnoga sna
Ruka trznu, celik sevnu
Talas ledeni zapljusnu telo
Hladno truplo odnece zaborava reka
Al' ponos i prezir zivece naveka!
5. BEZDAN
(no lyrics available)
6. POMOR
U plamenu
Sto besno se siri
Slomljeni vapaji traze svoj kraj
Zalud prekor gresaka svojih
Zalud priznatih poraza bol
Patnja beskrajna prozima vecnost
Osuda svih sto mislise tad
Da snaga prokletih dovoljna je
Gorucih suma sjaj
Gnev iskonski priziva
Poslednji sumrak prekriva ljudskost
Poruka kasno shvacena je
Izdanci potonji laznoga roda
Venu pred gnevom prirode
7. PUT KA NEZNANOM
(instrumental)
Palabras añadidas por Carnager - Modificar estas palabras
