1. UVOD

(Instrumental)


2. DIO SVEGA

Ne želim biti dio svega,
Želim biti samo svoj,
Da umirim bol,
Možda je podjelim sa tobom.
Noćas želim biti sam,
Kasno je i umoran sam,
Ne želim biti dio toga,
Ja ne vjerujem u takvoga Boga.
Kroz vječnu agoniju
Moje misli se paraju,
Kao kruh se lome
Iz mojih ruku u tvoja usta.
Ne više nikada,
Od mene više nećete krasti,
Moja ljubav meni,
A tvoja tebi.
Uzalud sve laži
Jer lažem samo sebi,
Da umirim bol
U duši i srcu svom,
I u ovaj život
Bez imalo mašte,
Posvetim trenutak
Praznih obećanja inspiracije...
Nema nikakvoga smisla,
Ja sam istrunulo pamćenje,
Ispran trag u slobodnim mislima,
Stara iluzija umorne agonije
U himni poraza, grčevitog plača.
Razmišljam okovan lancima
U glavi osuđenog čovjeka.


3. KOCKE

Pohlepan je čovjek bio,
Glupan je i vlastiti život prokockao,
Prodao je Đavlu dušu svoju,
Da bi sreću još uživao,
Ali i ta ga je sreća napustila,
Sve do ludila, samoubojstva dovela…
Pušku si je u usta stavio,
Djeci svojoj magiju pokazao,
To su vrata za vječan život!
To su vrata za vječan život!
On bi sreću još uživao,
Ali i ta ga je sreća napustila
I do samoubojstva dovela.
Pušku si je u usta stavio,
Djeci svojoj magiju pokazao,
To su vrata za vječan život!
To su vrata za vječan život!
Sada dok u tami sjedi,
Gdje razuma više nema,
Samo želje puste,
On pati, njega boli,
On se moli.


4. VUK

Prljava ulica društvo mi pravi,
Da zaboravim da prebrodim,
Bol koju su mi nanjeli,
Dušu mi rasparali.
Pustio sam krv da teče,
Sva mora svijeta sada su mirna,
A ja sam vuk koji to promatra,
Vuk koji čeka da vječno sanja.
Da bol postane manja…
Da bol postane manja…
Iz duše mi život kapa,
Iz duše oceani teku.
Da bol postane manja…
Da bol nestane…
Gladan mesa, žedan krvi,
Čekam ovdje kao vuk,
Da što ugrabim, da zakoljem,
Zadovoljstvo da si pružim.
Duša mirna, savjest čista,
Osveta je moja bila.
Ponos moj sad je veći,
Jer u lokvi krvi mirno leži.
Da bol postane manja…
Da bol nestane…


5. PUSTI MEDA GORIM

Neka vatra bude simbol moj,
A led okrutnost tvoja,
Tada pusti me da gorim,
Hladno u tvome kraljevstvu.
Ne sjećam ih se usnulih i praznih,
Ove odaje nekako su tihe,
Samo znam da ne želim vidjeti ih više,
Stoga oči svoje poklanjam naručju tvome…
Uzmi ih, u zlu svojem utopi ih,
Ne žali me, već pogledaj u njih,
Spoznaj izvor boli…
Oči si mi uzela, ali dušu nikada, ona će te gledati.
Pustio sam tamu da ljubi usne moje,
Jer znam da me ona najviše voli,
Oči si mi uzela, ali dušu nikada…
Opet se uzdižem!


6. BESMRTAN

Život je crta koju nastavljaš
I samo hladan kamen iza sebe ostavljaš,
Kao i kada si ga tek upoznao,
Pada u vječnu tminu bez povratka.
Da… da… da! Ne… ne… ne!
Mrzim nasljedstvo koje su mi ostavili,
Moju dušu riznicom zlata učinili,
Moj život mi poklonili,
A da ga više neću moći opet uživati.
Pustit ću žalost svoju da govori,
Jer znam da ona želi živjeti,
Znam da ona želi živjeti,
nanovo upoznati tamu.
Tugo ljubavi moje srce puno je mržnje,
A moj osmijeh još veći i jasniji,
Volim te, želim te zauvijek osvojiti,
U tvojim tamnicama, sreću sa tobom dijeliti.


7. VISKI

(Instrumental)