1. ODA ŽALOSTI (DEMO)

Oči, samo su broj,
I duše, brojeva roj.
A rojevi, brzo se množe,
Vješto ih puštaju iz kože.

Osmijeh u lice urezan,
Širi se kao zarazan.
I drugi, smiju se od bola.
Tek je počelo, nije ni pola....
...onog što će da se desi.

Anđele, ne boj se,
Još tren i proći će.
Godine tvoje nevine
Takve i ostaće.

Kolijevka, bez truda krojena;
Bez truda, jer zna se namjena.
A snovi u vječnost lete.
Ti vječno ćeš ostat' dijete.

Nije ni pola...
...onog što će da se desi.

Anđele, ne boj se,
Još tren i proći će.
Godine tvoje nevine
Takve i ostaće.


2. SAN (DEMO)

Noćas su me pohodili mrtvi
I tamno groblje prepuno ljudi;
Sijenke spomenika i sijenke drveća.
Noćas su hodnikom vremena
Duhovi lutali.
Nad mojim tijelom upalila se svijeća.

Miris uvelog cvijeća
Se širio kroz umorno tijelo.
Drhtava jeza i neopisiv strah.
Sve što je imalo boju postalo je bijelo.
Čuo se vapaj srca
Koje je doživjelo krah.

Opet otvaram kutiju sjećanja
I zatičem isti sadržaj:
Snovi, promašaji, obećanja,
Prekid priče i nesrećan kraj.

Gubim se u riječima, u svim stvarima
Koje su mi išle od ruke.
Nestajem k´o prašina
Pod tvojim prstima.
Ne boli bol, ne muče muke,
Pridružujem se mrtvim snovima.

Opet otvaram kutiju sjećanja
I zatičem isti sadržaj:
Snovi, promašaji, obećanja,
Prekid priče i nesrećan kraj.

Sklapam oči,
Grlim jastuk jače.
Borim se za život,
Borim se za dah.
Budim se i od muke plačem,
Opet sija sunce...
Živ sam još ovaj dan.