1. NA JEDAN TRENUTAK VIDIO JE SEBE

(Instrumental)


2. KAD SE SLIKA ISKRIVI DOVOLJNO

Kad se slika iskrivi dovoljno
I kad se jasno vidiš u njoj
Pogledaj u sjenu što ostavljaš
Jesi li ono što misliš da jesi?

Bez moje namjere, bez moga djela
Kroz moja usta progovori ponosan glas
Ne traži utjehe i neko znanje nebesko
Nek zasja trenutak jako, pa tek nek padne noć

Moja noć, tamna i tmurna
Gdje slavu bogova niko nema
Svi se utapamo duboko
U svojoj boci ruma
Dublje i dublje
Žalost dok pjeva...

Moja slika kriva je dovoljno
I jasno vidim vraga u njoj
On se gozbi u utrobi mojoj
Kao ja, bljutav je i sirov

Gorak miris u mojim ustima
Poslužit će mi dobro
Da pljunem u facu veličine i slave...


3. POGAN

Dobrodošao,
U san gdje nebo je zemlja
Gdje zemlja je nebo
Vreba te vlastita sjena
Sav svoj užas čuvaš u sebi
Jer niko od njih to ne razumje

Sam sebi kopaj rupu
U kojoj ćeš da truhneš
I budi ponosan na svoju rupu
Jer imaš nešto svoje

Osjetiš li njihov smrad?
Smrdi pogan ljudska!

"...Ostavi zato oca i majku, ostavi brata i sestru
Oslobodi se svijeta, preziri njegov cvijet
Ostavi grad na ishodu, ostavi grad na zapadu
Izgradi grad u sebi, okreni lice svome gradu
Jer je vrijeme blizu..." - M.D.

Neka je prokleto
Crno stablo
Neka je proklet
Njegov plod
Što izraste
Pogan...


4. U OČIMA MONSTRUMA

Crni oblaci lutaju
Dubinama uma..
Slika u sva tri vremena
Odraz tamne je želje..

Dižem ruku prema nebu
Sada i zauvjek
U haosu što dirigujem pronalazim mir

Na mostu čekamo šejtana
Dok vukovi reže na mjesec
Poljubi me još jednom
Pa da nam prerežem vratove

Dok zadnji most pada
Snovi i stvarnost sad su jedno..

Rano, vjetrovima tmurne zore
Rijekom protiču krv i meso
Mržnja prema čovjeku i životu
Načini sjaj u očima monstruma


5. POREMEĆENO STANJE SVIJESTI

Tvoji najmračniji snovi postaju stvarni
Spreman si da čupaš svoju jetru
Tvoji najbliži pokazuju pravo lice
Vrištiš, zvuka ne puštaš

U zabludi tamnijoj od svemira
Proganja te sjena vlastita
Tvoja ljudskost isparava

Nepomičan, pod suncem laži
Prazan portret te doziva
Utopljen u iluziju kojom si infiltriran

Zatvori oči i bez kajanja..
Prihvati da si sam
Zaboravi vrline i moral
Prihvati da umreš i opet se rodiš
Bez ciklusa prirode i života
Prazan portret te očarava
Prihvati zlo kao način života

Okružen parazitima
U svome očaju nalaziš toplinu...


6. VATRA PLEŠE BIJESNO

Slušaj me dok pjevam, čuj moje riječi
Sa ovog ostrva pustog ja ne idem nigdje
Kao bolestan čovjek, kome lijek jedina je želja
Tragam za suštinom ovih ruku

Istim putevima, istim koracima
Kao mnogi prije mene
Bježim od stvarnosti

Gušim se, trujem se da pronađem sebe
Da pronađem razlog što ova krv teče
U ogledalu vidim odraz snova i bijesa
Kroz svoju propast idem bez kajanja

Kao glas smrti pjevam
Umiljat i okrutan...
Proklet!

Vatra pleše bijesno
Dan za danom gorim u njoj
Hiljadu kiša palo je
A opalo lišće još gori u njoj
Vatra!

Kao mnogi prije mene
Prolit ću svoju krv
Za osmjeh koji možda obećava mi mir

Mjesec u sunce pada
Nema više svjetla
Ostrvo pusto gori
Sa nama...


7. SMRT JE TRENUTAK ZA KOJEG ZIVIMO

Kad si sam sa sobom u svijetu punom bića
Tijelo mira nema..
Duša bi da podlegne, maštaš o tišini
A sam u sebi vrištiš..

Krijem se u mraku jer tu pripadam
Jer ja kad pjevam zlo mislim
Smrt je trenutak za kojeg živim

Oluja tuge i muke
Prati moju dušu
Ali smijem joj se u facu
Jer život ne oprašta slabost

Ah, kako ih prezirem
Muhe u tjelu ljudskom
Krvi bi im se napio
Ali sami sebi dovoljna su kazna
Nek teturaju slavom što je lažna

Mjesečina opet u meni probudi tu divnu strast
Snovi crniji i od smrti prate ovakve kao što sam ja
Smrt je trenutak za kojeg živimo..

Gdje god da odeš, gdje god se sakriješ
Oni će doći samo da se poseru
Sve što je lijepo sada je ogavno
Tvoj život nema boje
Zato zatvori oči, zatvori se u sebe
Upoznaj užas koji jesi i uživaj u njemu!

Sve i da hoće tu ne mogu ni prić
Da šire svoju bolest..
Pa sam u sebi crtaj,
Sam sebi biraj boje
Onako kako znaš i voliš


8. SVE SE RASPADA

Kad te osjetim ja postajem ovisan
Opet i opet, liječim se iznova
Koračam u tišini kroz vlastite gradove
Daleko od svega, pa čak i od sebe
Ovo je moj svijet, ovo je moj grad
On će da izgori, a sanjim i ja

Sa svojim duhom kroz kiše
Slušam vodu kako tuče po zemlji
Moje nebo je teško
Dan tamniji je od noći

Ovdje nije mir, ovo vječni je rat
U kojem vrijeme ne postoji
Sve se raspada!

Sada kada znam da jasno čuješ
Pogledaj zlo ravno u oči
Sada kada znaš da je sunce mrtvo
Pogledaj me sa osmjehom krivim

Pokaži mi svoj svijet
Otruj se kao ja
Pričaj mi svoje snove
Sve ću da ih uništim

Ovo festival je haosa
Otruj svoje lice osmjehom
Kao ja, upusti se u užas
Kurvo, budi moj užas

Kada ratujem sa tobom
Samo tad ja osjećam mir
Ja postojim samo za tebe
Ja dišem samo za tebe
Za tebe ja se raspadam
Samo za tebe,
Sve se raspada...


9. ISTINA KOJU PREZIREM

Zemlja puna poganih glista
Ali nijedna crna kao ja

Veličaj svoje ime
Koristi moju dušu
Ispilivaj iz mene
Znam da si tu...

Samo na jedan trenutak želio bih da ne mislim
Jer ovaj svijet ne mrzim kao vlastitu krv
Kao sebe..
Zemlja se ljulja, ja na mjestu stojim
Nema drugog puta, ja ga ne želim!

Istina koju prezirem,
Ali iza koje ja stojim

Ako postoji ikakav bog
Jedva čekam da umrem
Da mu iščupam ruke
Kojima me napavi...