1. POVRATAK POGANSKIH KRVNIKA

U boj! u boj braco, vicem vam
Uzdignite maceve svoje
Visoko,s ponosom ih nosite
Za svoje bogove, i zemlju svoju svetu

Krenite,braco,tamo gdje nebo place
Nad tlom koje vam je oduzeto
Casno jasite na konjima svojim
Poput vjetra neka vas nose
Jer vrijeme je doslo

Slavite povratak poganstva
I pad krscana, sto zemlju nasu oskrvnuse

Zato jasite, braco, na krilima pobjede
Preko ravnica i proplanaka
Jasite hrabro, i sa mrznjom u ocima
Jer danas je dan, kada krscanstvo ce pasti

Svoje maceve natopite krvlju njihovom
Pokazite svoju moc, neka vide snagu
Slavenskih ratnika, krvnika pogaskih srca

Neka im duse placu, kao sto su i nase
Kada nam uzese nas ponos


2. U SMRT S PONOSOM

Krici vukova u noci, toj divnoj zimskoj
Dozva ih iz daljina... krici... kroz mrak
I tisinu sto prodiru... tuzna pjesma
Djece suma poganskih... plac smrti...
Doziva ih da krenu zaboravljenim putevima...
Da sa ponosom svoju krv proliju...
Za svoju bracu da zivot daju...
Jer bogovi su tako htjeli... vjecna im slava...
Put sto im vrane pokazivase
Zaboravljen u snijegu, ozivi njihovim dolaskom...
I magla se spustila... gusta magla...
Poput vela obavija zemlju... hladnu...
A vukovi i dalje zavijase... u toj tihoj noci...
Njihovi posljednji krici... tako lijepi... vjecni...
Kroz maglu sto dopiru odakle
Ljepota tame ih zove k sebi
U dvore sumskih demona
Drevne sume slavenske...
I mrak ih proguta... za cijelu vjecnost...

Nece biti zaboravljeni, hrabri ratnici slavenski...
Nasa braca po krvi, sto su za nas zivot dali...


3. ZA DOM SAD U BOJ

Krenite sada braco moja
Neka dusman zna kako bijemo mi
Grad njihov vec gori
Zakolji, ubij, istrijebi ih

Urlici njihovi su grozni
Ali ne bojte se braco
Do smrti cemo ih uskoro dovesti
Kraj ce njihov vec doci

Dome nas mi smo uz te
U boj tvoji sinovi krecu
Jer svoje brane
Jer svoje vole

Za dom, za dom sad u boj
Na dusmana dizemo ruku
Malo nas, ali hrabrih
Nitko nece zaustavit

Za domovinu umrijeti kolika je slast?
Protiv dusmana borimo se, jer on mora past

U boj, sad moja braco krenite vi
Utisajte njihove urlike macem svojim
Jer ste vi junaci
Koji ce ih poraziti


4. DEMONI VJECNE ZIME

Prvi snijeg je pao... iz sivog neba...
Onaj koji najavljuje pocetak ledenog pakla
I njihov dolazak... na hladnu zemlju gdje
Sve je mrtvo, tiho poput groblja... cuje se
Samo zvuk Stribogovih sinova, hladnih vjetrova
Kako pusu... sve jace... sa dolaskom snjezne oluje...
I budenjem demona vjecne zime...
Koji smrt donose...
Tlo postaje hladnije, poput njihovih srca
Ledeno... priroda umire... pod dodirom njihovim...
Sve se smrzava... samo snijeg i led ostaju...
Bijela grobnica sto prekriva zemlju...
Nekoc punu zivota... ledenim dahom nastade zima
Kraljevstvo snjeznih demona...
Vjecna zima... mraz i led...
Oluja tada polako prestade... a snjezne
Pahulje jos su padale... polako i njezno
Dodirujuci tlo... ledeno, bijelo...
Ni vjetrovi se nisu vise culi...
Sve je opet tiho....
I hladno, poput njihovih srca....


5. HORDE SLAVENSKE

(Instrumental)