1. NADOLAZECA OLUJA (INTRO)

(Instrumental)


2. CASNA KRV SLAVENA

Iz mracnih suma
U proslosti davnoj
Ponosno jasu
Horde slavenske

Casne su krvi
Vatrenih srca
Casne su krvi
Vatrenih srca

Poput hladnih vjetrova
Fto pušu s planina
Kroz polja panonska
I najviših visina

Strah u kosti utiru
Ponizno ih gledaju
Casnu vojsku slavensku
Dok ih bogu žrtvuju

Casne su krvi
Vatrenih srca
Pogleda ledena
Vojska slavena

Iz drevnih šuma. Još se cuju
Krici njihovi, nevjernicki
Koji boga poganskog ne štuju
Koje je pokorio narod slavenski

Vjecna slava poganima


3. DUHOVI PREDAKA

Dolina je odisala hladnim vjetrovima
Sa planina što u perunove dvore sežu
U suton, jedne zime, davno...
...Svo dobro je utihnulo..

Tama je došla, a prvi snijeg je pao
Pjesme vukova su odjekivale
Slavenkom zemljom
Zemljom poganih

I magla ih dozva
Duhove predaka
Njegove sljedbenike
Ratnike gromova

Iz drevnih vremena
Da zajašu zajedno
U cast svome bogu
Ujedinjeni krvlju

Slavit ce se dolazak njihov
Dok kroce prema svojoj sudbini
Felja za pobjedom utihnuti ne?e
Dok hrabra srca ne prestanu kucati
...za slavensku zemlju...

Braca kulta perunova
Ponovno jašu
Mocni poput gromova
Duhovi naših predaka


4. PERUNOV GNJEV

...Slava...

...Nebo se crni u daljini...
...Gromovi odjekuju pustom zemljom...
...Perunov gnjev gromko se širi..
...U beskrajna prostranstva slavenska...


5. KUDLAK

U mracnoj zori gledaš me kako dolazim
Kako hodam u beskrajnim šumama sam
Zemlja se zaleduje
Hodajuci, sve je hladnije

U ledenoj šumi
Gdje sjene se krecu
S ubojitim pogledima
Gdje demoni ustaju

Okružen sa crnom i jutarnjom mjesecevom maglom
I ocima prokletih i mrtvih
Mracna šuma ceka samo mene
Gdje je put samo za mene

Sunce više ne izlazi
Iza hladnih i zaboravljenih udolina
Sunce više ne izlazi
Tamo gdje ja hodam i dolazim

Ispod vjecne zime
Samo mržnja ustaje
Iz paklenih grobnica
Samo sjene sa ubojitim pogledima


6. UKLETO GORJE

Nekada davno bjaše to mjesto
Gdje svo dobro je vladalo
Netaknuto od strane zlih sila
Pogibelji nije bilo

No zamjeriše se bogovima
U mjesecu žrtvovanja
Fto osudi ih na propast
Na vje?nu tamu, bol i jad...

Jecaji se šire pustim gorjem
Odjekujuci u nedogled, daleko,
Kletva je bacena, tama se spušta
Zemlja se natapa nevjerni?kom krvlju

Trpite sada bijes kozlaka
Koji iz mracnih šuma dolaze
Osjetite gnjev velikih bogova
Fto demone na vas poslaše
Zbog vaših prokletih duša

Zora nikada nece svanuti
Na ukletom gorju
Samo tama... I magla što grli tu zemlju...
Krici vrana prodiru kroz tišinu...
I bijes demona što proždiru proklete...


7. POVRATAK POGANSKIH KRVNIKA

U boj! u boj braco, vicem vam
Uzdignite maceve svoje
Visoko,s ponosom ih nosite
Za svoje bogove, i zemlju svoju svetu

Krenite,braco,tamo gdje nebo place
Nad tlom koje vam je oduzeto
Casno jasite na konjima svojim
Poput vjetra neka vas nose
Jer vrijeme je doslo

Slavite povratak poganstva
I pad krscana, sto zemlju nasu oskrvnuse

Zato jasite, braco, na krilima pobjede
Preko ravnica i proplanaka
Jasite hrabro, i sa mrznjom u ocima
Jer danas je dan, kada krscanstvo ce pasti

Svoje maceve natopite krvlju njihovom
Pokazite svoju moc, neka vide snagu
Slavenskih ratnika, krvnika pogaskih srca

Neka im duse placu, kao sto su i nase
Kada nam uzese nas ponos


8. U SMRT S PONOSOM

Krici vukova u noci, toj divnoj zimskoj
Dozva ih iz daljina... krici... kroz mrak
I tisinu sto prodiru... tuzna pjesma
Djece suma poganskih... plac smrti...
Doziva ih da krenu zaboravljenim putevima...
Da sa ponosom svoju krv proliju...
Za svoju bracu da zivot daju...
Jer bogovi su tako htjeli... vjecna im slava...
Put sto im vrane pokazivase
Zaboravljen u snijegu, ozivi njihovim dolaskom...
I magla se spustila... gusta magla...
Poput vela obavija zemlju... hladnu...
A vukovi i dalje zavijase... u toj tihoj noci...
Njihovi posljednji krici... tako lijepi... vjecni...
Kroz maglu sto dopiru odakle
Ljepota tame ih zove k sebi
U dvore sumskih demona
Drevne sume slavenske...
I mrak ih proguta... za cijelu vjecnost...

Nece biti zaboravljeni, hrabri ratnici slavenski...
Nasa braca po krvi, sto su za nas zivot dali...


9. ZA DOM SAD U BOJ

Krenite sada braco moja
Neka dusman zna kako bijemo mi
Grad njihov vec gori
Zakolji, ubij, istrijebi ih

Urlici njihovi su grozni
Ali ne bojte se braco
Do smrti cemo ih uskoro dovesti
Kraj ce njihov vec doci

Dome nas mi smo uz te
U boj tvoji sinovi krecu
Jer svoje brane
Jer svoje vole

Za dom, za dom sad u boj
Na dusmana dizemo ruku
Malo nas, ali hrabrih
Nitko nece zaustavit

Za domovinu umrijeti kolika je slast?
Protiv dusmana borimo se, jer on mora past

U boj, sad moja braco krenite vi
Utisajte njihove urlike macem svojim
Jer ste vi junaci
Koji ce ih poraziti


10. DEMONI VJECNE ZIME

Prvi snijeg je pao... iz sivog neba...
Onaj koji najavljuje pocetak ledenog pakla
I njihov dolazak... na hladnu zemlju gdje
Sve je mrtvo, tiho poput groblja... cuje se
Samo zvuk Stribogovih sinova, hladnih vjetrova
Kako pusu... sve jace... sa dolaskom snjezne oluje...
I budenjem demona vjecne zime...
Koji smrt donose...
Tlo postaje hladnije, poput njihovih srca
Ledeno... priroda umire... pod dodirom njihovim...
Sve se smrzava... samo snijeg i led ostaju...
Bijela grobnica sto prekriva zemlju...
Nekoc punu zivota... ledenim dahom nastade zima
Kraljevstvo snjeznih demona...
Vjecna zima... mraz i led...
Oluja tada polako prestade... a snjezne
Pahulje jos su padale... polako i njezno
Dodirujuci tlo... ledeno, bijelo...
Ni vjetrovi se nisu vise culi...
Sve je opet tiho....
I hladno, poput njihovih srca....


11. HORDE SLAVENSKE

(Instrumental)