1. PROLOG: VJE?NO ROBLJEM

Miris baruta i znoja
Leševi se trude zapaliti vatru
I svoja trupla taru da zaiskri se težnja ka toplini
Da prevare svog krvnika,
Da ostanu u jeci

Vječno robljem


2. IZ GROTLA ?IVOTA

Prokleti svi ste Vi što riječi razabirete po pepelu mom
Sabirući udove iskopane u priču kojom se kitite
Iz grotla života
Nesnošljiva istina
Navire...
I proklete sve su utjehe vaše, kao apostoli što obraćuju "pale"
Iz grotla života
Nesnošljiva istina
Razara...
I ubire preostalo vrijeme

...Gorak je slad u svojoj nemoći da se ispuni...

Prokleti svi smi Mi, i sikćemo u mrak
To što utroba ti stvara, isijavaš
Iz grotla života
Nesnošljiva istina
Navire...
Nek oni što zaziru od sebe samih ostanu za nama
Iz grotla života
Nesnošljiva istina
Razara...
I ubire preostalo vrijeme

Bez jeke...


3. ---

(Instrumental)


4. SONG OF POZOJ

I see clearly mountains in the sky
On the horizon
Sights of life and death spreading their smell again
See me the way I am
With night mountains disappear
From the horizon
It reminds me that soon I'll be gone
I can't hear you, I can't see you

Bleed for me

There's something outside
On the horizon
Frozen eyes of nature, watching you
See me the way I am
With night mountains disappear
From the horizon
It reminds me that soon I'll be gone
Oh, my darkest shining star

Bleed for me


5. TRPA? SE PO MESIMA

Dok grijesima se hraniš
I dok roblje nukaš nadom
I kroz kamen hladan provlačiš svoj vonj
Trpaš se po mesima
Utirući pečat propasti u svaki pedalj dodira svog

Svoju ćeš postelju nakrcati leševima


6. CARELESS ARE YOUR SOULS

Sleep in innocence,
This night descends upon you shadowlessly
We scratch ourselves into your veins
Dream us... through your peaceful body
Escape from bitter light
No tongue can poison you now
Throw your masks away
Safe in silence you'll wander...

Gather all your pleasures like treasures
Ornate yourself with love immortal
Crave for what is stolen from you
Crush the dungeon of solitary
Rule with passion
Slavery you've left behind...

Burn all your paths
This Dark eats you sigh by sigh
Prepare yourself for faceless names
Whisperer's touch deceits your heart

"Sweet is our world for mortals,
But with sweetness we hunt and feed upon...
...You...
Careless are your souls"

Darkness speaks with silent thoughts
Forbidden songs She sings
They are here among us
Feel them

See their eyes within the trees
Hear their whisper in the breeze

"With every dusk We are born
And We die with every dawn"

...Untouched by time they wait...


7. I AM THE FOREST

Where the fog never lifts
Where the winds are cold
Where the winters are eternal and strong

Where the silence roars
Where the woods are deep
Where my soul is at sleep

Where the sun never shines
Where the nights are my eyes
Where my thoughts are made of frost

Where my hands are the shadows
Where my breath is the storm
Where the black moon rises above...

Where desires are screaming
Where the fallen ones are rising
Where my hands are crying

Feel my tongue drowning in this sea
Depths of eternity
My words...
The northern winds are within me

Crimson breeze, cold
Silent thoughts, darkening
Eyes wide open - they are the night
Mystic depths, souls abyss

I am the Forest


8. PRSTIMA PRELAZIM PREKO TVOGA TIJELA...

Prstima prelazim preko Tvoga tijela... i putujem...

Krajevi o kojima sanjam vuku mi riječi u blatnu utrobu zemlje
Gnjev što nagriza mi ruke, sikće name prokletstva patnika
Pogušenih u srcima onih koji voljeti ne znaju
Na plećima nosim teret milosti
"Provuci me kroz močvare hladne, i sa mesom mojim nahrani gladne"
Ja pohod sam što zove se Ljubav

Ponirem...

Kolci bezdušnika prosipaju utrobu moju po prašini što nekoć bijaše čežnja
Zveket sječiva guši svaki moj glas
Njihova me pohota razdire
Moje se misli provlače kroz poklike mase koja me ždere

Izvirem...

Liježem kraj tebe na obali jezera smaragdnog
Prstima dotićem ti grudi i šapućem...
"Nosiš me u krajeve daleke..."
Sa mojih je pleća pometen pepeo milosti
Ja samo sam misao

Kao posrnulo nebo što drobi snove
Ljuštim ove nakaze sa svoga tijela
Ja ljubav sam nemilosrdna
Kao bujica stoljećima okovana,
Zidinama dodira praznih i usana toliko bljutavih
Bezdušni bit će zgaženi
Dok tama muklo kaplje po usnama...
Tišina se sladi očima mojim

Moje su tijelo duboke šume
Moje ruke magle što svijetlost guše
A moj glas krik tisuće nemoćnih
Sto pod krilima mi izgubljeno luta

Ponovno rođen,
Sapatom probuđen

Ja ljubav sam nemilosrdna...

Epilog;

Moje je pero žudnja, a tinta moj gnjev
Iz crnila izranjam...
Mučne dubine šapuću, i navješćuju moj dolazak
Ja više nisam... jer sam nešto više...
Suma, livada i rijeka
Miris, vjetar i žamor
Svaki dah i treptaj
Sve noći i kiše sve...
Kap po kap šapućem priče
Ja zemlja sam nikad pokorena

I divljam u svom spokoju
I spokojan sam u svome nemiru